7.dio - Bože, tu sam!

Tih sam se dana ponajviše bavio opsežnim novčarskim kalkulacijama. Povodom čega? Povodom skorašnjeg posjeta dr. plastičnom kirurgu. Istinabog, razočarao sam se konačnim izračunom te sam od planiranog morao odustati.

Smatrate da baš i ne bi trebalo izdvojiti basnoslovnu svotu za malkec popeglati pet-šest čudnolikih brazdi, kojima mi lice napose vrvi, a što se tiče zubi, za to neka angažiram zubara? Da, u potpunosti se slažem, osim detalja sa zubarom. Ja bih radije zubarku.

No, postoji jedan delikatan problemčić, u čije sam se postojanje i sam uvjerio tek kada me, trebam li spominjati koliko nenadano, zvrcnula bivša. Ljuta kao tristo kanadskih risova jer, nećete vjerovati, povjerila joj se ''the'' frendica (ni uz najbolju volju, nikada neću razumjeti žene), izbrojala mi je sve po spisku, a potom... ha, što drugo, rascvilila se ko kišna godina. Nevjerojatno.

Ipak, njene jadikovke nisu bile ono zbog čega sam unaprijed počeo zbrajati nove troškove za reparaciju napaćenog lica. Ne, posrijedi je bilo nešto kudikamo ozbiljnije: jednako kako se izlajala njoj, izlajala se i vlastitom dečku. Držite me da si ne pucam u glavu!

Kako moje nevolje nikada ne započinju niti ne završavaju same od sebe, ispostavilo se da je i taj lik, a što drugo, već ''poduzetnik''. Štoviše, poznat u bitno mutnijim krugovima od prvog ''poduzetnika'' s kojim sam imao bliske noćne susrete. A da noćna muzika, čijoj se melodiji zasigurno neću uvinuti ni ovoga puta, neće biti nipošto mala, kamoli slična onoj Mozartovoj, u to sam bio i više nego siguran.

Halo, Bože, pogledaš li ikada u mome smjeru?